Umni debakl

...


31.05.2009.

Ekskluzivno:Pismo upuceno magazinu "60 minuta"

Poštovani,

Obraćamo Vam se iz grupe na Facebooku pod nazivom „Pozivamo "60 minuta" da istraze kriminalne radnje lokalnih vlasti u Tuzli“, koja je za kratko vrijeme okupila preko 1450 građana Tuzle, svih nacija i ideoloških opredjeljenja, koji smatraju da u općinskim organima uprave caruju kriminal i korupcija. Tuzla je dovoljno mali grad da se zna kako su pojedini šefovi u Općini Tuzla stekli ogromna bogatstva, kao i da se znaju kriminalne tarife za određene usluge općinske administracije.

Reakcija građana i okupljanje na Facebooku podstaknuta je kriminalnim događanjima na Tuzlanskoj televiziji koja je pod kontrolom općinske vlasti, a na kojoj se novinari, dakle, vaše kolege, vrijeđaju i ponižavaju kao da su u logoru, a ne na radnom mjestu. Sa ovim sadržajima detaljnije se možete upoznati na našoj grupi.

Mi znamo da ste vi nedavno dobili Plaketu od Općine Tuzla, ali i znamo da biste postali još objektivniji i profesionalno popularniji ako biste uprkos toj plaketi tematizirali kriminal u Općini Tuzla. Time biste sa sebe skinulu i hipoteku SDP-ovske emisije, što je u interesu demokratije i slobode medija, a ponajviše pravne države.

Srdačno vas pozdravljamo

30.05.2009.

Hoće li Drina poplaviti Sarajevo (Fatmir Alispahić)

Neugodno mi je pisati o događaju koji se treba zbiti 30. maja u Sarajevu, a o kome sam sve napisao u ljeto 2004. godine. Mogao bih prekopirati kompletan tekst pod naslovom "Hajvani pune stadion na Tušnju'', koji sam objavio u Walteru, u povodu najave da će Lepa Brena gostovati u Tuzli 21. avgusta 2004.godine. U tom tekstu ispisane su i sažete patriotske i moralne dileme koje posljednjih hefti muče Sarajevo. Sve što se o Breninom dolasku Bošnjacima moglo reći tada, važi i danas. Prije pet godina ja sam bio usamljen u dizanju glasa protiv ugošćavanja Lepe Brene. Izuzev mog teksta (koji se danas može pronaci na više web portala), tada nije izrečen nijedan jedini stav protesta.
Lepa Brena je u Tuzlu došla kao kraljica. Dočekao ju je aktuelni predsjednik tuzlanske fondacije "Istina, pravda, pomirenje'', koja se bavi navodnom odbranom Tuzle od optužbi da je 15. maja 1992. na Brčanskoj Malti počinjen ratni zločin. Predsjednik te fondacije je 1998. godine štampao knjigu u kojoj se tvrdi da su branitelji Tuzle počinili zločin na Brčanskoj Malti, da bi potom postao lider odbrane zatočenog Ilije Jurišića i ostalih osumnjičenih Tuzlaka. Nevjerovatno. Toj njegovoj kontraobavještajnoj komisiji/fondaciji, koja servisira srbijanske agente i koja obmanjuje glupave Tuzlake, daju se stotine hiljada maraka iz budžeta, od kojih niču vile i imanja. Sve im je to zaradio Ilija Jurišić svojim zatočeništvom!
Ali, nije moje da se petljam u ono što cijela Tuzla neće da vidi. Velim, samo, Lepu Brenu i njenog muža po Tuzli je sačekivao taj što se danas bavi Ilijom Jurišićem. A ko je taj? Ma to nije bitno. Njegovo ime ništa ne znači. Za razumijevanje gostovanja Lepe Brene u Tuzli 2004. godine bitno je znati kako su joj prvo gostoprimstvo pružili miljenici gradske vlasti, dakle, oni koji danas bajagi brane Tuzlu od agresije beogradskog pravosuđa. A kako neko ko dočekuje Lepu Brenu može braniti Tuzlu od velikosrpskih laži i optužbi?
Samo tako što će biti "lažni car Šćepanniti Mali'', osoba lažnog identiteta, beogradski igrač koji se predstavlja kao branitelj Tuzle, a zapravo je agent srbijanskog pravosuđa.

Tuzlanski jarani Lepe Brene

U feleričnoj i oboljeloj Tuzli sve je moguće, pa i to da dolazak Lepe Brene ima gradski značaj. Dočekuju je, dakle, faraonovi izaslanici, slikaju se s njome, najavljuje se njena posjeta rudarima, posjeta djeci u Domu bez roditeljskog staranja. Osjećam gađenje dok na lokalnim televizijama pratim sve te ushićene najave, bez ikakve kritičke riječi. U ovom tekstu iz 2004. napisao sam: "Svi koji pristanu na ove sastanke moraju biti svjesni da su predmet manipulacije i da time skrnave dostojanstvo bosanske žrtve, kojoj je pomoć trebala od 1992. do 1995., a ne danas, i to na ovako jeftin i ponižavajući način. Isto vrijedi i za najavu da će Brena posjetiti tuzlanske rudare i podijeliti besplatne karte za koncert. Nekoliko stotina rudara je poginulo i ostalo trajnim invalidima u borbama sa okupatorima koje je Lepa Brena zabavljala i bodrila...''
U tekstu sam posebno reagirao na najavu da bi Brena mogla obilaziti i dodirivati jetime, među kojima ima i djece čije su roditelje pobili Brenini soldati. Nažalost, velim, taj moj tekst bio je jedini protest protiv bombastičnih najava o tome šta će sve Brena raditi po Tuzli, u interesu "istine -pravde-pomirenja", u ime koje je poslije zaplatio Ilija Jurišić. Tekst nije pobudio nikakvu reakciju. Narednih dana nastavile su se pripreme za koncert na Tušnju. Kada sam stavio walterovski naslov "Hajvani pune stadion na Tušnju'' nisam ni slutio da će se ta uvredljiva kvalifikacija, izrečena u ljutnji i rezignaciji, približiti realnosti. A evo i kako. Svakog ljeta nad Tuzlom saspe po jedan olujni pljusak koji prebukira šahtove, potoke pretvori u rijeke, niz okolna brda svuče hrpe šljunka. To su one kiše od kojih pokisneš kad vrata od kuće otvoriš. E, takva je kiša poderala nebo nad Tuzlom pola sata prije Breninog koncerta. Mogao sam zaplakati vidjevši kolone naroda koji uprkos olujnoj kiši ne odustaje od Breninog koncerta. Narod, mokar do kože, šiban vjetrom, ide, hrli,kuća je blizu stadiona na Tušnju pa sam s prozora pratio ove nevjerovatne scene.
Nikad neću zaboraviti sliku jedne djevojčice koju otac žurno nosi u naručju dok za njima mati nabada u minicu i na štiklama.
Djevojčici su obukli lijepu haljinicu, zavezali mašnice u kosu, bezbeli da je Brena vidi. Sve je to pokislo, sljušteno, ugroženo, da čovjeku instinktivno dođe da istrči van, da zovne te roditelje i to jadno dijete u kuću, da im dadne peškire da se posuše, da dođu sebi. Ma, nije njima do suhoće, njima je do Brene, oni hite da ne okasne, da ugrabe mjesto, što bliže, da vide Brenu, da Brena u te matere vidi štikle i minić, u djevojčice da vidi mašnice, pa ako još mogodne da babo modernim mobitelom uslika dijete sa Brenom, pa da se slika urami, da komšiluk vidi...
Kakvi bolan šehidi, kakav genocid, kakva Aladža i Ferhadija! Predavanje Breni je odricanje od svega što bi nas trebalo činiti kao časne ljude. A te olujne noći predala se Tuzla, ne samo zbog onih koji su napunili stadion na Tušnju, već zbog javnosti koja je ostala posve mrtva, i posve saglasna sa činjenicom da je Tuzlu pokorila osoba koja je zabavljala i bodrila iste one četnike koji su 25. maja 1995. sa Ozrena ispucali granatu i na tuzlanskoj Kapiji ubili 71 mladog čovjeka, čija prosječna starosna dob nije prelazila 22 godine života. Ali, zašto bismo se čudili tome, kada je lokalni SDP godinama, u vrijeme održavanja komemoracije na Kapiji, na Husinu organizirao narodno veselje slaveći rođendan Josipa Broza. Sve je to jedan te isti lanac razvrata. A ta javnost, u Tuzli, u rukama je tog istog SDP-a, koji angažira jarana Lepe Brene da unovčava tragediju Ilije Jurišića. Otud je Tuzla dolazak Lepe Brene doživjela kao prilog afirmaciji tolerancije i multikulture koja u ovom gradu, kako reće tuzlanski faraon Saparmurat, postoj "7.000 godina u kontinuitetu'', dakle, od vremena kada su se mogli tolerirati polumajmuni među sobom, budući da su političke razlike nastale tek u 19. stoljeću.

Godine prevare

Jedan drugi Tuzlak zajmio je da tuzlanskim receptom zaborava i patriotskog ugursuzluka opogani Sarajevo. Činjenica da je na mjesto kantonalnog ministra kulture imenovan ispred SDA samo usložnjava podatak da je baš on ugostio Lepu Brenu u Sarajevu, da se s njome bestidno prikazivao i pozirao, a vrhunac je bila njegova emisija na FTV-u "Veče s Emirom'', koja je u cijelosti bila u funkciji dezinfekcije,
deratizacije i afirmacije lika i djela Lepe Brene. Emira Hadžihafizbegovića znam od djetinjstva, iz iste smo mahale, i u to ime detaljnije ne govorim o vremenima kada je na mitinzima po Tuzli dizao tri prsta i izigravao velikosrbina, niti o vremenima hrvatske agresije na Bošnjake, kada je po zapadnom Mostaru izigravao velikohrvata. Mislio sam da se čovjek definitivno opametio. Ali, nije. U brlog svoga šićara i dvojnog morala uvukao je i SDA koja ga je postavila na tobogansku funkciju kantonalnog ministra. S Lepom Brenom je toliko pregonio da će razotkriti i ono što je mislio da se zaboravilo.
Šutjelo se u ime njegovog osvješćenja razotkriti zaborav, u ime "Godina prevare'', koje je sada potvrdio kao projekat svoga profiterskog života. Džaba mu sve kad je između časti bošnjačkog naroda i Lepe Brene izabrao Lepu Brenu.
No, nije Emir jedini primjer osipanja patriotskog morala u SDA. Aktuelna kantonalna ministrica kulture i obrazovanja u Tuzli nije dozvolila 9. maja da učenici prisustvuju otkrivanju spomenika šehidima, u okviru susreta dobitnika najviših ratnih priznanja u Tuzli, jer je to, navodno, politizacija djece. Pa kako antifašizam može biti politizacija djece?!
Da li je politizacija djece kada ekskurzije posjećuju Aušvic, Jasenovac, Srebrenicu?
Nije, jer se djeca na historijskim tragedijama uče da budu slobodni i čestiti ljudi. Pa zašto bi sjećanje na antifašiste koji su branili bosansku slobodu bilo politizacija djece, a ne - obrazovanje djece?! Zato što se na funkciju zalutala tuzlanska ministrica nastoji dodvoriti srpsko-hrvatskoj politici "bošnjačkog napuštanja pozicije žrtve''. U tome i jeste problem, što se bošnjačka kadrovska križaljka ispunjava po kriterijima odrođenosti od naroda i njegovih duhovnih interesa. To praktično znači da je vlast nad Bošnjacima okrenuta protiv svog naroda, zabavljena prodajom narodnih interesa, a time i dovođenjem Lepe Brene u naše živote. Narod i njegovi interesi su s druge strane ove linije fronta, što znači da je koncert Lepe Brene u Sarajevu državni interes, a otpor protiv koncerta Lepe Brene u Sarajevu subverzija protiv državnih interesa, u dejtonskoj državi koju su okupirale velikosrpske i velikohrvatske snage i čija se ideologija bazira na instaliranju svega što vrijeđa, ponižava i potire ponos bošnjačke žrtve.

Antifašistička obaveza

Jedan brat (mudžahedin, bezbeli) od mene je prije neki dan tražio da za grupu na facebooku dadnem svoj komentar oko koncerta Lepe Brene. Zbog onih koji ne prate facebook (kao ni ja), taj ću komentar ponoviti u ovom tekstu. Pod naslovom "Lepa Brena je tenk Radovana Karadžica'' napisao sam sljedeće:
"Zamislimo dva pojma - Sarajevo i Lepu Brenu - u dvije historijske scenografije. Prva je Sarajevo poraženo od Karadžićeve Vojske Republike Srpske, a druga je Sarajevo kakvo poznajemo danas.
Šta bi Lepa Brena radila u prvom, a šta u drugom Sarajevu? Pjevala, naravno.
Da li onda postoji ikakva razlika između vojnog i dejtonskog poraza bosanske patriotske ideje? Razlike nema, jer su manifestacije društvene svijesti potpuno iste danas, kao što bi bile da su Sarajevo osvojili četnici. Prva stvar koju bi četnici uradili jeste osvajanje medija, u cilju ispiranja mozga i promjene društvene svijesti, zbog čega bi stanovnici Sarajeva ponovo zavoljeli Lepu Brenu, kao da se ništa nije dogodilo, i kao da uopće nije bitno što je ona zabavljala i bodrila četnike. Ali, to nam se dogodilo i bez vojnog ulaska četnika u Sarajevo! Mediji su okupirani, patriotizam je prognan i oporezovan, mozgovi isprani, pa je danas u Sarajevu više onih koji vole Lepu Brenu nego ovih koji njen dolazak u Sarajevu doživljavaju kao pobjedonosni ulazak tenka Radovana Karadžića u Sarajevo. I to kakav ulazak?
Ulazak sa veličanstvenim dočekom, gdje hiljade porobljenih Sarajlija kliču u slavu svoga ropstva, svoga poniženja, svoje pripadnosti vicevima o Husi i Hasi.'' Ima jedna misao oko koje sam se premišljao, pa je nisam napisao u ovom komentaru, a to je da se mi moramo boriti za svoje izgubljene i otete ljude, da ih moramo otimati od otimača i vraćati bosanskom poretku, baš onako kako je Ilija Jurišić naredio 15. maja 1992. godine:
"Na vatru uzvrati vatrom!''
Jer, Lepa Brena je vatra od poganluka i smrada koja hrli da zaboravom prekrije čistoću uspomene na naše šehide, na sve što smo pretrpjeli od četničke vojske kojoj je ona pripadala i čijoj dejtonskoj suštini pripada i danas. Ona nikada nije učinila ništa konkretno da se ogradi od velikosrpskih zločina i da se izvini za svoje ratno saučesništvo na strani zla. Stoga je ona ista ona Lepa Brena koja je zabavljala i bodrila koljače bošnjačkog naroda.
Otpor protiv njenog osvajanja Sarajeva je antifašisticka obaveza svakog Bosanca i Hercegovca. Demokratija je diktatura pravila, a svaki identitet ima svoja pravila i svoje granice. Nažalost, granica za Lepu Brenu ne počinje na Drini, već povrh Sarajeva. Mi ne smijemo dozvoliti da nam Drina preplavi Sarajevo.

Piše: Fatmir Alispahić

30.05.2009.

Ko ce da stiti nepodobne novinare (od samih novinara)?

Huskić, Zolota i Bakrač dobili otkaze na FTV-u

Sindikalna organizacija BHT 1 oglasila se saopćenjem za javnost u kojem osuđuje davanja otkaza kolegama iz Federalne televizije Dženani Zoloti, Mirzi Huskiću i Adisu Bakraču.
Foto: Sarajevo-x.com
Foto: Sarajevo-x.com
"Posebno je zabrinjavajuće što je povod otkaza istupanje tih uposlenika u medijima, a ne tačnost njihovih navoda, što ukazuje da je u pozadini lična netrpeljivost menadžmenta FTV prema otpuštenim novinarima i urednicima", navodi se u saopćenju.

Pri tome je, ističu iz Sindikalne organizacije BHT 1, otkaz Mirzi Huskiću motiviran i njegovim istupanjima u funkciji predsjednika Samostalnog sindikata radnika Javnog preduzeća RTVBiH u tranziciji, što znači da nije govorio samo u svoje ime.

"Sindikalna organizacija BHT 1 je posebno ogorčena što u vrijeme kad novinari imaju problema da se odbrane od političkih i drugih vrsta pritisaka, menadžment Federalne televizije davanjem otkaza pokazuje posebno opasnu težnju za torturom nad uposlenicima koji se ne slažu s njihovim postupcima", navodi se.
28.05.2009.

Kompromitacija

U Tuzli najavljena studentska buna

Tuzlanski studenti, nezadovoljni jer Vlada Federacije BiH još nije Tuzlanskom univerzitetu ustupila na korištenjenju Kasarnu "Husein-kapetan Gradaščević", najavili su protestne aktivnosti zbog toga.
Na pres-konferencija održanoj u četvrtak u Rektoratu Univerziteta u Tuzli za 5. juni su najavili blokadu univerziteta i kasarne.

Univerzitet u Tuzli raspolaže sa nešto više od 32.000 metara kvadratnih prostora, dok je za potrebe studenata neophodno oko 104.000 kvadratnih metara. Zbog toga je još 2007. godine bilo javnih obećanja da Kasarna "Husein kapetan Gradaščević“ bude dodijeljena Univerzitetu na korištenje.

"Iako je već dvije godine primopredaja kasarne samo tehničko pitanje, ni do danas to nije riješeno", kazao je Jasmin Alić, predstavnik Studentskog pokreta u BiH.

Alić napominje da je Univerzitet u Tuzli prvi integriran u BiH, jedini je koji ima nezavisno poslovanje i zakon o visokom obrazovanju.

Prvi je univerzitet u našoj zemlji koji ima statut, normative i standarde i jedini je državni univerzitet koji nije dobio neperspektivni prostor oružanih snaga.

Naglašeno je ovom prilikom da je BiH potpisnica Bolonjske deklaracije, što nije samo politička misao, već i obaveza države da se ovaj proces provede do 2010. godine, kada je predviđena akreditacija Univerziteta u Tuzli.

S obzirom na to da se pres-konferenciju nisu odazvali predstavnici Unije studenata, Studentski pokret BiH najavljuje njihovu smjenu, jer je to, kaže Alić „nedopustivo ponašanje prema studentima“.

Na proteklom skupu održanom 9. maja ove godine studenti Univerziteta u Tuzli okupljeni oko nevladinih organizacija dali su kantonalnoj i Vladi Federacije rok od 30 dana da dodijele Kasarnu "Husein kapetan Gradaščević“ studentima ili će u kasarnu ući silom, blokirati Univerzitet, Vladu TK-a i Federacije BiH.

Budući da vrijeme ističe, a odgovora nema, predstavnici Studentskog pokreta BiH za 5. juni najavljuju "studentsku bunu u Tuzli“.

Jasmin Alic je je predsjednik udruzenja "Oko" (oni sa MASONSKIM ZNAKOM kao vizuelnim identitetom),a uz to i clan "Nase (pederske) stranke.Motivi javnog angazmana ovog pojedinca su jasni:visoke grane politike.Uzimajuci ovo u obzir,smatram da je vrijeme za blago upoznavanje navedenog,posto smatram da ce daleko dogurati sa svojim javnim djelovanjem.Inace,momak ce ostati zampamcen po neargumentovanom spinu na lokalnom sajtu (Tuzlarije.net) o tome da Bakir Izetbegovic zagovra Bosnjacku republiku(???).Da li je Jasmin mislio na Bosnjacku republiku opisanu u kapitalnom djelu Mirnesa Ajanovica "Manifest Bosnjacke republike" ili pak na Fildzan drzavu - ne znam!
28.05.2009.

Neobjavljeni post (1)

Iskreno sam se nadao da bi moglo doci do smjene sadasnjeg rukovodstva SDA.Nazalost,moja nada se (privremeno) ugasila.Ulje na vatru dodaju gradjanski mediji:

(parafraziram)

Zvonimir Jukic(FTV-Dnevnik):Tihic je pobjedio...ocekuje ga velik posao uzimajuci u obzir velik broj delegata koji su glasali za Izetbegovica...dakle,struja kriminalaca i onih koji propagiraju nazadne konzervativne ideje je jaka...Tihic bi trebao nastaviti proces sekularizacije stranke odnosno vracanja vjerskih lidera u okvire njihove pozicije...

Oslobodjenje: Palac gore za Tihica!

itd itd itd

Naravno,FTV je (ocekivano) otisao najdalje.Komentar je izpod svake razine novinarske profesije,a kamoli za emisije tipa Dnevnik FTV-a.Dnevnik trazi objektivnu informaciju,a ne predavanja neprofesionalnih "novinara".O kakvim mi kriminalcima odnosno nazadnim idejama govorimo? Optuznice,presdude,primjeri nazadnosti???

25.05.2009.

Da se ne zaboravi...

25. maja 1995. godine su poginuli:

1. Suzan Abulismail, 15 godina
2. Edina Ahmetašević, 20 godina
3. Elvis Alagić Enko, 17 godina
4. Admir Alispahić, 24 godine
5. Lejla Atiković, 14 godina
6. Asmir Bakalović, 19 godina
7. Adnan Beganović, 16 godina
8. Damir Bojkić, 27 godina
9. Indira Borić, 36 godina
10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina
11. Elma Brguljak, 20 godina
12. Lejla Bučuk, 16 godina
13. Sanja Čajić, 17 godina
14. Selma Čaušević, 17 godina
15. Amir Čekić, 21 godina
16. Samir Čirak, 18 godina
17. Almasa Ćerimović, 19 godina
18. Zada Dedić, 20 godina
19. Razija Djedović, 19 godina
20. Amir Djapo, 20 godina
21. Suzana Djušić, 14 godina
22. Amir Djuzel, 26 godina
23. Muris Fatušić, 15 godina
24. Ago Hadzić, 20 godina
25. Hamdija Hakić, 48 godina
26. Senad Hasanović, 26 godina
27. Šemsa Hasičić, 20 godina
28. Alem Hidanović, 19 godina
29. Nedim Hodzić, 30 godina
30. Hasan Hrustanović, 25 godina
31. Adnan Hujdurović Kindze, 18 godina
32. Elvira Hurić, 16 godina
33. Almir Jahić Bato, 18 godina
34. Azur Jogunčić, 24 godine
35. Sandro Kalesić, 2 godine
36. Franc Kantor, 24 godine
37. Damir Kurbašić, 20 godina
38. Vanja Kurbegović, 17 godina
39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina
40. Sulejman Mehanović, 28 godina
41. Pera Marinović, 37 godina
42. Nenad Marković Nešo, 19 godina
43. Amira Mehinović, 21 godina
44. Edin Mehmedović, 19 godina
45. Edisa Memić, 19 godina
46. Adrijana Milić, 17 godina
47. Nešet Mujanović, 20 godina
48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina
49. Samir Mujić, 28 godina
50. Elvir Murselović, 23 godine
51. Šaban Mustačević, 29 godina
52. Dijana Ninić, 20 godina
53. Selma Nuhanović, 17 godina
54. Indira Okanović, 16 godina
55. Rusmir Ponjavić, 20 godina
56. Raif Rahmani, 22 godine
57. Fahrudin Ramić, 34 godine
58. Nedim Rekić, 27 godina
59. Jasminko Rosić, 32 godine
60. Nihad Šišić, 19 godina
61. Armin Šišić, 19 godina
62. Senahid Salamović, 25 godina
63. Edhem Sarajlić, 20 godina
64. Jasminka Sarajlić, 23 godine
65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina
66. Savo Stjepanović, 25 godina
67. Jelena Jezidzić Stojičić, 44 godine
68. Ilinka Tadić, 53 godine
69. Azur Vantić, 19 godina
70. Mustafa Vuković, 23 godine
71. Adnan Zaimović Garo, 27 godina

Spisak povrijeđenih na Kapiji

1. Jasminka Ibraković
2. Damir Tucaković
3. Esad Salkić
4. Amir Ramić
5. Idriz Teparić
6. Damir Mujkanović
7. Edin Mujabašić
8. Omer Medić
9. Nedim Malohodzić
10. Edin Buzaljko
11. Ljubiša Glogovac
12. Hajrija Nurkić
13. Adnan Mujačić
14. Zlatan Mujčinović
15. Muhamed Baraković
16. Damir Osmanović
17. Tihomir Stojanović
18. Mirko Mišković
19. Nevres Jašarević
20. Zijad Radančić
21. Zijad Aljukić
22. Osman Ramadanović
23. Šejla Ljaljić
24. Azra Kapetanović
25. Damir Behlulović
26. Senada Mujkić
27. Samir Djapo
28. Mirza Musić
29. Damir Huseinović
30. Dino Kalesić
31. Irena Kalesić
32. Zijada Husinović
33. Irmela Junuzović
34. Nermina Islamović
35. Majda Hamzić
36. Miralema Imamović
37. Edin Sakić
38. Merima Alić
39. Ademir Halilčević
40. Samir Mehmedović
41. Senad Mulajusufović
42. Meliha Talić
43. Mirza Ćilimković
44. Mirsad Hajdarević
45. Zlatan Suljetović
46. Edin Hodzić
47. Selma Pirić
48. Safeta Hasanović
49. Jasminka Zaimović
50. Adisa Opresić
51. Jasmina Sahitović
52. Almir Jahijagić
53. Davor Nečemer
54. Sead Cipurković
55. Elza Hurić
56. Ivica Tadić
57. Alis Mahmutović
58. Nihad Babajić
59. Alma Avdić
60. Adnan Zoletić
61. Asim Hadziselimović
62. Jasmin Hadzimehmedović
63. Damir Pirić
64. Anel Mehmedović
65. Nedzad Aljić
66. Edin Gulamović
67. Muhamed Isić
68. Alen Ljaljić
69. Nihad Alić
70. Jasmin Hajdarević
71. Nedzad Mešić
72. Almir Borogovac
73. Almir Jalijagić
74. Admir Ikinić
75. Selma Mustajbašić
76. Samir Huseinefendić
77. Jasmin Razić
78. Šimo Marijanović
79. Samir Čorsuljić
80. Almir Delić
81. Nenad Radojčić
82. Mehmed Husarkić
83. Edin Nukić
84. Osman Ibrišimović
85. Ajla Hadzimehmedović
86. Entaz Suljetović
87. Nafija Baraković
88. Mirsad Imamović
89. Ivo Petrović
90. Krunoslav Tokić
91. Edin Hurić
92. Fahrudin Rahmanović
93. Mensur Hasanović
94. Melida Mehinagić
95. Almir Nakić
96. Suada Čačković
97. Goran Djulabić
98. Amra Ponjavić
99. Mirza Djulić
100. Zoran Jakobec
101. Adnan Rajdarhodzić
102. Sanja Šečić
103. Jasenko Imširović
104. Davor Mariček
105. Jasmina Zahirović
106. Mensur Hadzić
107. Almir Brkić
108. Semil Kusturica
109. Ahmed Isić
110. Sanela Ahmetović
111. Fikret Memić
112. Alma Muratović
113. Zoran Divjak
114. Sadik Salkić
115. Nedim Omerović
116. Jasmin Dajanović
117. Fahreta Zulić
118. Denis Altumbabić
119. Azra Dajanović
120. Bahrudin Hadziefendić
121. Nadir Kulenović
122. Enes Dedić
123. Fahrudin Zunić
124. Fedja Čustendil


Preko 200 mladica i djevojaka je ranjeno na Kapiji ali nazalost do danas nisu prikupljena sva imena.

25.05.2009.

Gluposti!



Gledajuci posmrtnice druga Tita,a u reziji zivih mankurta,pitam se da li bi sva dnevna stampa u BiH imala kapaciteta objaviti posmrtnice svih nevinih ljudi koje je ovaj diktator usmrtio.Neki spominju milion mrvih,neki opet nekoliko stotina hiljada,ali sve u svemu UBITI JEDNOG COVJEKA JE PUNO,a kamoli na hiljade njih.

E sad,koliki moras biti ahmak da bi obijezavao rodjendan ovog dzelata (?!?)

22.05.2009.

Javlja se centrala:

"Cerić ne zaslužuje dobrodošlicu u Srbiji"

Ministarstvo vjera Srbije saopštilo je danas da je poglavar Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić, prilikom nedavne posjete Islamskoj zajednici u Srbiji, "uputio vrlo prijeteće i uvredljive poruke Republici Srbiji" i ocijenilo da Cerić "ne zaslužuje da bude dobrodošao gost" u Srbiji.

U saopštenju Ministarstva vjera navodi se da je kontroverzni reis-ul-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić, jedan od nekoliko bošnjačkih političara koji su imali pristup tajnim ratnim finansijskim fondovima i tvorac ideje o Bošnjacima kao dijelu turskog naroda, kao i hegemonističke velikobošnjačke ideologije o bosanskoj naciji od tri etničke grupe.

"Reis Cerić negira postojanje srpske nacije u BiH", navelo je Ministarstvo vjera Srbije i ocijenilo da je on prilikom posjete Islamskoj zajednici u Srbiji od 17. do 20. maja "uputio je vrlo prijeteće i uvredljive poruke Republici Srbiji".

U saopštenju se navodi da je Cerić na skupu u Novom Pazaru, u vidu svojevrsne zakletve, prisutnima prenio poruku sa nadgrobnog spomenika ratnog lidera bosanskih muslimana Alije Izetbegovića: "I kunemo se velikim Bogom da nećemo robovi ničiji biti".

"Cerić je podržavao i secesiju Kosova i Metohije. Javnost, stoga, opravdano postavlja pitanje da li reis Cerić prijeti Republici Srbiji ratnim obračunom po bosanskom ili kosovskom scenariju i šta tako nepromišljena osoba uopšte radi u našoj zemlji?", ističe se u saopštenju.

Ministarstvo vjera Srbije navodi da je i "pored ove opasne prijetnje koju je uputio Republici Srbiji, a koja je na istom zloslutnom tragu kao i njegova ideologija da srpska nacija u BiH ne postoji, reis Cerić je neosnovano i drsko izjavio da se 'u Srbiji krše ljudska prava muslimana'".

Kako je primijetilo Ministarstvo vjera Srbije, "vjerski poglavar muslimana u BiH, koji negira postojanje srpske nacije u toj susjednoj zemlji i time Srbima uskraćuje pravo na postojanje", optužuje Republiku Srbiju za "kršenje ljudskih prava muslimana".

"Nepristrasan posmatrač može samo da se upita dokle dosežu granice Cerićevog licemerja. Naravno, izmišljotinu o 'kršenju ljudskih prava muslimana' odmah su demantovali ugledni politički i vjerski lideri Bošnjaka i muslimana u Republici Srbiji", navodi se u saopštenju.

Ministarstvo vjera Srbije naglasilo je da ono pruža znatnu finansijsku pomoć za vjerske, kulturne, prosvjetne i naučne potrebe muslimana (islamska vjeronauka, medrese, časopisi i novine, stipendije) u Republici Srbiji.

"Ministarstvo vjera Republike Srbije primilo je k znanju riječi reis-ul-uleme Mustafe Cerića i ozbiljno shvatilo prijetnje koje je ovaj vjerski poglavar direktno i indirektno uputio Republici Srbiji i njenoj bezbjednosti. Zbog toga smatramo da Mustafa Cerić ne zaslužuje da bude dobrodošao gost u našoj zemlji", zaključuje se u saopštenju.

P:S:Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno
22.05.2009.

Sloboda podrazumijeva odgovornost i poštovanje gledatelja

Bosanskohercegovačka javnost, nakon sedam mjeseci, sinoć je po prvi put u programu FTV-a imala priliku opširnije, u jednoj političkoj emsiji, slušati i gledati s kakvim se problemima suočavaju građani Mostara u vrlo mučnoj igri politčkog nadmudrivanja izbora gradonačelnika.

Neshvatljivo je na kakav se način u emisiji „Odgovorite ljudima" pokazalo uredništvo najgledanije televizije u našoj zemlji prema jednom od najspecifičnijih političko-društvenih problema u Bosni i Hercegovini. U najmanju ruku, unizili su ne samo građane Mostara već izvršili nevjerovatno uvredljiv atak na zdrav razum i zdravo rasuđivanje.

Umjesto da se potrude da na najobjektivniji način predstave bosnaskohercegovačkim građanima o čemu se, zapravo, radi i gdje je "zapelo" oko izbora gradonačelnika Mostara, uredništvo ove emsije koja bi valjda trebala imati prefiks politička, izvan svih normi i kodeksa uljudnog ponašanja emisiju počinje scenama šou programa, intervjuirajući magarca. Nisu se ni potrudili da u studio dovedu stvarne političke aktere, jer svi sinošnji gosti nemaju aktivnog legitimiteta za sudjelovanje u političkim pregovorima stranaka koje participiraju u Gradskom vijeću Mostara. Već u prvih deset minuta bilo je jasno da će biti riječi o teroriziranju ljudskog uma i razuma. Mostarci, koji izgleda jedini znaju o čemu je riječ, jer su naši javni emiteri propustili ili bolje reći zloupotrijebili javni prostor, da neinformišu građane, odreda su su zgražavali nad činjenicom elementarnog neznanja urednika Vlade Marića. Stiče se dojam da na F TV-u može raditi ko šta hoće. No Marić i ne može znati o kako velikom i kompleksnom pitanju je riječ kada se raspravlja o poziciji gradonačelnika u Mostaru. On čak i ne zna, a trebao bi, jer „terorizira" BH javnost, da je stvarna funkcija gradonačelnika Mostara znatno važnija od funkcije gradonačelnika Sarajeva, koji to obnaša samo nominalno. Također bi morao znati, prije nego što se upusti u slične teme, da su s područja gdje su izgubili vlast Bošnjaci morali iseliti (Istočna Hercegovina, Istočna Bosna, dok drugi narodi nisu morali seliti, čak su se i naseljavali tamo gdje je bila dominantna vlast Bošnjaka).

Uspoređujući profesionalnost uređivačke politike i novinara FTV sa recimo HTV-om čovjek se mora zacrveniti od stida, koliko su naši domaći novinari, hem tendenciozni, hem neodgojeni. Samo kod nas se može desiti da isti novinar uređuje i zabavne i informativne i šou - političke emisije. Usput rečeno, na toj televiziji već godinama nemamo priliko čuti autoritet poput akademika Filipovića, dr. Imamovića, o prof. Omeru Nakičeviću da i ne govorimo. A zašto? Možda odgovorni i profesionalni novinari ne mogu dobiti priliku da uređuju političke ili informativne emisije, ili su otjerani s ove televizije.

Krajnje je vrijeme da konačno nadležne institucije svoju percepciju usmjere na način i kvalitet iznošenja činjenica na javnim emiterima, ili će i ovaj osvrt biti proglašen pritiskom na medijsku slobodu, jer se možda našao na pogrešnom mjestu. Valjda medijska sloboda podrazumijeva i odgovornost izrečenih stavova, valjda medijska sloboda podrazumijeva i odgovornost i poštovanje prema gledateljima, koji moraju plaćati vlastito maltretiranje.

Hasan Eminović
22.05.2009.

Reagiranje upućeno Der Spiegelu na optužbe o Bošnjacma u II svjetskom ratu

Na naslovnici magazina Der Spiegel je uz fotografiju nacističkog firera Adolfa Hitlera objavljena fotografija pripadnika bosanske Handžar divizije (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar), koji su optuženi kao glavni Hitlerovi pomagači u istrebljivanju Jevreja. Riječ je o apsolutnoj historijskoj neistini, jer ni jedna bošnjačka grupacija nikada nije pomagala u istrebljenju Jevreja, a zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su Bošnjaci spašavali svoje jevrejske komšije pred nacističkim racijama.

Tekst pod naslovom „Saradnici u zločinu - Hitlerovi evropski pomagači u istrebljivanju Jevreja", napisan u povodu izručenja Njemačkoj Ivana Džona Demjanjuka, Ukrajinca koji je osumnjičen za učešće u ubistvu 29.000 Jevreja, uopće ne zavređuje da bude ilustriran fotografijom pripadnika Handžar divizije, čiji fesovi upućuju na Bošnjake i konotiraju na islam. U tekstu se govori o različitim saradnicima nacističke Njemačke u Evropi, a poseban akcenat se stavlja na ustaške i četničke pomagače Adolfa Hitlera. Naravno, govori se o i Jasenovcu, kao najvećem gubilištu Jevreja na Balkanu. Govori se i o holandskim, mađarskim, poljskim nacistima, ali se nigdje ne govori - jer se nema šta reći - o bošnjačkoj suodgovornosti za istrebljenje Jevreja. Zašto se onda pored brojnih, pa čak i zajedničkih fotografija ustaša, četnika i njemačkih oficira, na naslovnici Der Spiegla našla fotografija bosanske Handžar divizije?! Da li je i ovo doprinos islamofobiji po kojoj treba izmišljeni nacizam u muslimana povezati sa izmišljenim tzv. islamskim terorizmom? Pripadnici Handžar divizije jesu silom historijskih neprilika bili u komandnom lancu SS organizacije, ali ne postoji dokaz da su ugrozili i jednog Jevreja. Ova jedinica je formirana sa ambicijom zalaganja za bosansku autonomiju pod zaštitom Njemačke, a protiv četničkih zločina nad Bošnjacima i ustaške asimilatorske agresije na Bošnjake. Na pitanje zašto Bošnjaci nisu odmah prišli partizanskom pokretu, odgovor treba tražiti u činjenici da su partizani s početka rata sarađivali sa četnicima, koji su pobili desetine hiljada bošnjačkih civila. Bošnjačka ambicija srednjeg puta i zalaganja za bosansku autonomiju ubrzo je izigrana od njemačkih vlasti, a ostao je teret historijske odgovornosti.

Zločine Handžar divizije je izmišljala velikosrpska historiografija, koja je time tražila ravnotežu četništvu, kao što se danas organizirano izmišlja tzv. islamski terorizam u Bosni, kako bi se umanjila odgovornost za genocid u Srebrenici. Handžar divizija ne samo da nema nikakvu suodgovornost za holokaust nad Jevrejima, već je jedan jedini primjer antifašističke oružane pobune unutar SS formacija, koja se dogodila 16. septembra 1943. u francuskom gradiću Villefrance de Rourgue, gdje je ova jedinica imala obuku. Bosanska Handžar divizija je jedina SS formacija kojoj evropski antifašisti svake godine odaju poštovanje. Bošnjački narod, koji je nakon Jevreja procentualno podnio najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu, svoje antifašističko opredjeljenje je pokazao masovnim pristajanjem uz antifašistički pokret u Jugoslaviji. Za Bošnjake je Handžar divizija bila historijska nužda, koja je prerasla u historijsku sramotu i osjećaj stida zbog oblačenja njemačke uniforme. U ime tog stida Bošnjaci nikada nisu iskazali ponos na svoje antifašiste iz Villefrance de Rourgue.

Mr. sci. Fatmir Alispahić

21.05.2009.

Ruku na srce...

Duska je zaista ucinila veliku stetu ubacivanjem "bubice" u javni prostor,a o navodnoj povezanosti Safeta Orucevica i Adnana Terzica.Da li je rijec o pukoj sali ili promisljenom aktu nisam siguran,ali je jasno kakvav ugled kod Bosnjaka (muslimana,uglavnom) uziva Orucevic (zahvaljujuci "Avazu" prvenstveno).Siguran sam da je ovaj potez strasno razljutio aktuelnog kandidata za predsjednika SDA,gospodina Adnan Terzica(sto se i vidjelo,na poprilicno humoristican nacin).

Inace,sa Adnanom sam razgovarao tokom njegove posjete Tuzli i mogu reci da je duboko svjestan cemu vodi sadasnja SDP-ova propaganda.Cak je i kroz svoj primjer federalnog parlamentarca,upozorio na okrutnost SDP-a na vlasti (ako cemo iskreno,komunjare su opasne u svakom smislu:na vlasti ili van nje).Dakle,ukoliko SDA ne promijeni svoj pristup odnosima sa javnostima i prema politici,onda izbori 2010 nastavljaju "visiti u zraku".

21.05.2009.

Kakva lokacija - takve i novine!

Svim je kristalno jasno da "Oslobodjenje" preferira Bosnjake koji konzumiraju alkohol.Naravno,krmetina je dzek-pot,medjutim alkohol je minimalni uslov ulaska u krug prosvjetljenog "gradjanstva" (citaj "malogradjanstva").Za ime Boga,kakav je to Europejac koji ne konzumira alkohol ili uziva u krmetini ! NECUVENO!

Ipak,"Oslobodjenje" ovo radi sa jednim cisto pragmaticnim razlogom:Njihov vlasnik je i vlasnik pivare.Dakako,izmedju te vlasnicke piramide stoji SDP koji se ogleda u direktorici Lidiji Korac.Na tom fonu ce federalni parlamentarac Nadarevic prozvati SDP zbog servisiranja dugova "pivara",a putem Razvojne banke(na kraju se zakljucilo da SDA favorizuje novine,a SDP pivare - fenomenalna paradigma ideoloskih smjerova ovih stranaka).

Da se mi ipak vratimo "Oslobodjenju" : Zaista ne znam sta ocekivati od novina cije se sjediste nalazi u pivari (onoj "Tuzlanskoj).Ovakav podatak dalje isklesava profil ovih posrnulih novina...

18.05.2009.

100 hiljada mrtvih - sitnica!

"Svi smo krivi,svi smo - na ovaj ili onaj nacin - gadarijama kroz koje smo prosli imali udjela.Medjutim,najgore je to sto ,nakon svega,ovdje postoji bolesno takmicenje - ko je kome nanio vise zla.Kao da je vazno da li je u nekom ratu bilo 100 ili 200 hiljada ubijenih..."

Dino Mustafic za NIN (Beograd)

Zadnja recenica je recenica po kojoj cemo pamtiti Dinu Mustafica iz "Nase (sad i cetnicke) stranke".Rijecima ne mogu opisati iznova prozivljeni gnjev koji osjecam svaki put citajuci ove rijeci.Mozda bi Dino trebao malo vise setati krugovima sablasne fabrike u Potocarima,umjesto za njega (ne)dostiznog Dedinja...

17.05.2009.

FTV doslovno jedva ceka ovakve spinove...

Adem Zilkić optužio reisa Mustafu Cerića za napad na predsjednika Sabora IZ-a Sandžaka Mustafu Makića  
Novi Pazar, 16.05.2009 - FTV

U pucnjavi koja se dogodila sinoć u Sjenici ranjen je predsjednik Sabora Islamske zajednice u Srbiji Mustafa Makić, pristalica srbijanskog reisul-uleme Adema Zilkića. Od prošlogodišnjeg imenovanja reisul-uleme Srbije, u Islamskoj zajednici u Sandžaku došlo je do velikih podjela između pristalica muftije sandžačkog Muamera Zukorlića i reisul-uleme Adema Zilkića.

FTV je kontaktirala lakše povrijeđenog predsjednika Sabora Islamske zajednice Mustafu Makića - video.

Čelnik Islamske zajednice u Srbiji Adem ef. Zilkić optužio je reisul-ulemu Islamske zajednice u BiH Mustafu ef. Cerića i glavnog muftiju u Srbiji Muamera Zukorlića da su inspiratori i nalogodavci napada na predsjednika Mustafu Makića. Adem ef. Zilkić uputio je i otvoreno pismo reisul-ulemi Mustafi ef. Ceriću. Ukratko, efendija Zilkić sugerira efendiji Ceriću da ne dolazi u Sandžak. Žestoko intonirano pismo i više nego žestoka optužujuće intonirana pitanja sadržaj su pisma upućenog Mustafi efendiji Ceriću - video.

Iz Islamske zajednice u BiH na žestoke optužbe Islamske zajednice u Srbiji niko nije reagirao.

15.05.2009.

Da se ne zaboravi...

http://www.15maj.com

Zahvala pokretacu stranice,kao i Patriotskoj ligi koja je brojnu ratnu dokumentaciju prezentovala siroj javnosti na Youtube-u...

15.05.2009.

Specijalno za Meri i Milica

14.05.2009.

Proucimo Fatinu!

Aktuelna tema sedmice u Tuzli je prikazivanje dokumentarca o Tuzli,a u organizaciji javnog servisa susjedne nam drzave.Tako i najposjeceniciji tuzlanski portal Tuzlarije sa odusevljenjem napominje:

"Da je Goran Milić snimao svoju popularnu emisiju u Tuzli, to smo već javili. Sada najavljujemo njeno emitovanje na HTV1, danas u 20:15. Bit će zanimljivo pogledati kako Milić vidi Tuzlu i kako je Tuzla izašla na Panonsko more?"

Sam kvalitet dokumentarca,slikovito opisuje sljedeci dogadjaj:

Stojeci ispred Jasmina Imamovica na Kapiji,Goran cita:

"Proucite fatinu"



Naravno,Jasmin mu nije prigovorio,posto je opstepoznato da doticni ni sam ne zna prouciti fatihu.Sto se tice Hrvata,nista me ne iznenadjuje.Oni cijelu BiH gledaju kroz prizmu sastavljenu od Enisa Beslagica,filma "Armin" ili pak viceva o Muji,Hasi i Fati.Upravo,na osnovu lika Fate,pomislit ce Goran Milic da se ovdje uci Fatina...

12.05.2009.

Lepa Brena je vec bila u Tuzli - Jasmin je docekao:)

Piše: Fatmir Alispahić 


(Objavljeno u “Walteru”, 2004.) 

Osnovna razlika između koncerta Lepe Brene u Tuzli i svih drugih srbijanskih folk pjevača je u tome što je Fahreta Jahić bila muslimanka, Bošnjakinja, što je rođena u Brčkom, u muslimanskoj familiji, što je u Tuzli pohađala srednju školu, i što bi se od osobe takvog porijekla očekivao ljudski odnos prema tragediji zemlje i naroda iz kojeg je potekla, a što svi drugi srbijaneri koji dođu u Tuzlu po pare ne moraju imati takav odnos, jer se to od njih i ne očekuje. U pitanju porijekla Jelene Živojinović, alijas lepe Brene, alijas Fahrete Jahić, itd., i njenog odnosa prema bosanskoj tragediji – nalazi se odgovor na moralnu dilemu sa kojom se susreću pametniji Tuzlaci: vrijedi li iskazati gostoprimstvo prema ovoj pjevaljki. 

Parama, s ljubavlju 
Tuzla je već mjesec dana izlijepljena džambo plakatima na kojima se ispisana poruka: “Tuzli s ljubavlju”. To Lepa Brena dolazi da 21. avgusta održi koncert na stadionu Tušanj i da s ljubavlju mlatne pare. Trenutno su glavne dileme da li će ili neće na stadion sletiti helikopterom, kao onomad u Temišvaru, u vremenima kada se zaklinjala u Jugoslaviju i u bratstvo-jedinstvo. A ako joj je baš bratstvo-jedinstvo bilo po mjeri, nije nikada morala progovoriti ekavski, niti je morala nadjenuti si vašersko ime Lepa Brena, niti je morala svoje muslimansko ime Fahreta preimenovati u Jelena, niti se morala udati za Srbina, niti je morala djeci nadjenuti srpska imena, niti je morala djecu krstiti po pravoslavnim običajima, itd, itd. Dakle, Brenino jugoslovenstvo je bilo velikosrpstvo, baš kao i u svih Srba. Ona, kao Fahreta, osjetila se turskim otpadom u prostoru koji je duhovno i moralno ispunjavao njene mentalne afinitete. Zato se vratila “veri pradedovskoj”. Ali, zašto je narod kome je pripadala obmanjivala sa bratstvom i jedinstvom u koje ni ona nije vjerovala? Baš zato su mnogi Bošnjaci vjerovali u JNA dok mi nož nije dotakao grlo, kad je bilo kasno da išta više da promijene. Pjevajući o Jugoslaviji Brena je pjevala velikosrpstvu, koje se i poslije raspada Jugoslavije nazivalo Jugoslavijom. Jer, da nije tako, Brena nikada ne bi bila ni Brena, ni Jelena, već bi ostala Fahreta. Ali, i da jeste tako, dogodili su se momenti koji bi moralnu osobu pomjerili iz čahure gotovanluka i interesa. Makar onda kada je Jelena Živojinović čula da su joj u Brčkom, od strane velikosrpskih snaga, pobijeni i poklani mnogi drugari iz školske klupe, komšije ili prijatelji. Doduše, svi izuzev njene uže familije koja se našla na usluzi četnicima. Pristajanje da se šuti o zlu, i da se tim nečinjenjem doprinosi odbrani zločinstva i genocida, demaskira moralni kredibilitet ove pjevaljke koja će Tuzli, a time i Bošnjacima, da pjeva s ljubavlju. 

Humanitarni kurvaluk 
Pametnima je jasno: nema tu nikakve ljubavi. Ima puki materijalni interes. Jer, Brenu su u Srbiji pogazili mlađi, ljepši, srpskiji. Nije joj ostalo ništa drugo nego da pokuša na talasu jugonostalgije ubrati koju paru među bošnjačkim ugursuzima koji će pjevajući “Mile voli disko, disko, a ja kolo šumadijsko” pokušati utušiti svoju bol zbog nestanka Jugoslavije i zbog smrti iluzije o ravnopravnosti. A kako porušiti barijere od 14 godina šutnje nego tako što će se Bošnjacima poturiti zvečka, ko jetimima, koja glasi: S ljubavlju. Svako se pametan može zapitati: a gdje je ta ljubav bila kad je trebalo? Ljubav nije hamzigahop pa da se ne da osjetiti, poželjeti, iskazati. Mogla je Brena Tuzlu, Bosnu i Bošnjake, voljeti u vrijeme agresije, kad je ta ljubav imala puni humanistički i civilizacijski smisao. Ljubav je opipljivija od mnogih opipljivih stvari. Konkretnija od svega konkretnog. Jer – fraza je ali istinita – ljubav pokreće svijet. Tako je i Brenina nesuđena ljubav mogla imati svrhu – tad. Sad je to prazna priča. 
Isto vrijedi i za najavu da će Brena obići Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli i podijeliti darove mališanima. A zna li Brena da ova djeca u toku agresije nisu imala šta da jedu? Zašto tada nije organizirala kamion hrane da iskaže svoju pažnju prema djeci bez roditelja? Zna li da među njima ima desetine onih čije su roditelji ubili okupatorski soldati iz njene države, nacije i vjere, i to onda kad je ona šutjela, a time i podržavala činjenje zločina? Kako će tim mališanima pogledati u oči? Napose, ako joj je baš stalo da daruje djecu bez roditelja u Tuzli, zašto to nije učinila prije, ili nekad poslije ovog koncerta? Nije Beograd daleko, tri sata vožnje od Tuzle. Pravim humanitarnim ljudinama nije bilo teško do Tuzle voziti ni iz Švedske, pa što bi to bilo teško njoj, iz Beograda? Ali, Brena ide među siročad iz proste, kurvanjske, profiterske i medijske računice, a ne zbog dobrote, jer se dobrotom ne kupuje i ne prodaje ništa, pošto u tom slučaju dobrota nije dobrota, već laž. Ako bude pameti direktor i pedagozi Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli bi morali odbiti ovaj pokušaj manipulacije djecom, jer je bjelodano da Breni nije stalo do pomoći, već do slikanja, čim to najavljuje sedmicama unaprijed. 

Blasfemija rudarske žrtve 
Isto vrijedi i za najavu da će Brena “održati niz sastanaka humanitarnog karaktera”. Svi koji pristanu na ove sastanke moraju biti svjesni da su predmet manipulacije i da time skrnave dostojanstvo bosanske žrtve, kojoj je pomoć trebala od 1992. do 1995., a ne danas, i to na ovako jeftin i ponižavajući način. Isto vrijedi i za najavu da će “Brena posjetiti tuzlanske rudare i podijeli besplatne karte za koncert”. Nekoliko stotina rudara je poginulo i ostalo trajnim invalidima u borbama sa okupatorima koje je Lepa Brena zabavljala i bodrila, kako bi uspješnije klali i pljačkali. Ako rukovodstvo tuzlanskih rudnika pristane na ovu blasfemiju rudarske žrtve, mora biti svjesno da time pljuje u lice poginulim komoratima i da time skrnavi čast i ponos tegobnog rudarskog posla. Pa neće se valjda tuzlanski rudari prodati za karte Breninog koncerta? Postoje i špekulacije da bi Brenu mogli primiti i neki politički zvaničnici u Tuzli, ali je teško vjerovati da su i oni do te mjere ostali bez pameti. 

Dovoljno je poniženje to što će stadion na Tušnju biti pun hajvana

Istina,Tusanj je bio pun (uz tesku kisu).Nazalost Tuzla je vec pala kao grad bez sjecanja tako da javnog protesta nije ni bilo.Zanimljivo da se Brena u Tuzli slusa iz ideoloskih,a ne cisto estradnih razloga.Naime,ona je olicenje Jugoslavije i vjecnosti ovdasnje SDP-ove vlasti.Kasnije se prepricavalo da nigdje ni ja jednom mjestu nije bio veci skup "ostalih" ("mjesanaca" ili "expreso nacije") kao na Tusnju tog kobnog dana...

12.05.2009.

Ovo je Tuzla:

Poštovana gospodo!

Morate razumjeti zašto želimo ostati anonimni. Problem s kojim Vas želimo upoznati itekako se odražava na naše porodice, posljedice već trpimo, a šta bi se tek moglo dogoditi u slučaju našeg legitimisanja.

Riječ je o Televiziji Tuzla, medijskoj kući koja je već nekoliko godina "zona sumraka" u kojoj stradaju nedužna djeca, o kojoj navodnu brigu vodi Opština Tuzla, a da nikome nije jasan vlasnički status ove kuće, jer postoje indicije da se značajnim sredstvima iz budžeta finansiraju neki kadrovi SDP-a u sjeni, a opozicija se ućutkuje "poklanjanjem" određene minutaže u programu.

Možda će Vaš angažman u ovom slučaju napokon staviti tačku na agoniju kroz koju prolazi ova medijska kuća. Skrećemo Vam pažnju na slijedeće stvari:

1. Oko 90 odsto radnika koji su kao na traci defilovali i još defiluju Televizijom Tuzla nije u knjižicu upisalo ni dana radnog staža. Ogromna većina njih bila je prisiljena da napusti TVT zbog mobinga od strane direktora Semira Salihovića.

2. U posljednjih 8 godina kroz ovu televiziju je prošlo preko 200 ljudi, uglavnom mladih. Njihovo duže zadržavanje, bez obzira na kvalitet koji iskazuju, nije u interesu direktora Salihovića

3. Vijećnici Opštinskog vijeća Tuzla izvještaje TVT-a usvajaju iako se u njima nalaze frizirani i lažni podaci kao što je primjer posljednjeg izvještaja u kome je navedeno da u kući radi 17, a bilo je uposleno samo 9 lica.

4. U tom izvještaju se navodi da je za kupovinu opreme potrošeno oko 350.000 KM, a uloženo je samo 3.000 KM

5. Za dvije kamere koje je ovoj kući donirala Mreža plusa navedeno je da su kupljene.

6. TVT nema svoje računovodstvo, nema svoje blagajne. Novac kola samo kroz ruke direktora i njemu znanih mentora.

7. Program vrvi od reklama, a niko ne zna šta je sa prihodom od njih. U prosjeku se dnevno emituje oko 80 minuta reklamnog programa. Uzimite cjenovnik ove kuće i provjerite koliko košta sekunda tog programa, pomnožite to sa 80 minuta i dobit ćete fantastičnu cifru. Prihodi po tom osnovu se nigdje ne prikazuju.

8. Devet radnika radi na produkciji programa koji traje od 07 do 01. Ljudi rade bez smjena, a neki tehničari i po 48 sati, bez prava na dan odmora.

9. Direktor isključuje telefon u redakciji, pa novinari da bi uradili zadatke komuniciraju vlastitim mobilnim telefonima.

10. Novinari nemaju pristup internetu, jer to sve pod ključem drži direktor i taxista, koji je plaćen da zaključava sve prostrije. Isti je slučaj i sa faxom

11. Svi uposleni imaju minimalne plaće (440) što je u velikoj nesrazmjeri sa godišnjom donacijom Opštine Tuzla u iznosu od 350.000 KM. Mjesečna tranša ovoj kući od Opštine je oko 30.000 KM. Gdje i ko troši taj novac? Molimo Vas učinite napor i slijedite trag novca, naići ćete na svašta.

12. Nedavno je direktor Salihović od čovijeka iz Srebrenika kupio polovnu mikestu, platio u kešu i iskazao je trostruko veći iznos - kao da je kupio novu

13. Ako se sve to zna onda nije nikakvo čudo da direktor koji je na ovu televiziju došao sa "stojadinom" danas ima 3 stana, poslovni prostor, vikendicu i auto "škoda-.oktavia". Svo ovo njegovo bogatstvo je u nesrazmjeri sa njegovom platom koja iznosi 800,00 KM i koja mu je "dovoljna" da izmiruje vlastite kreditne obaveze i troškove alimentacije

14. Trećina angažovanih ljudi trenutno se konsultuje sa ljekarima zbog mobinga kojeg vrši direktor, što se lako može provjeriti u Domu zdravlja Tuzla

15. Semir Salihović je u TVT i direktor, i urednik, i šef računovodsva, i blagajnik i sekretar

16. Tortura nad zaposlenim se najbolje može ilustrovati njegovom patološkom potrebom da organizuje sastanke koji traju po nekoliko sati, a onda se novinarskoj ekipi ostavlja malo vremena za realizaciju dnevnih zadataka.

17. Iako se na špicama potpisuju navodni urednici, sve uređuje, cenzuriše direktor Semir Salihović

18. TVT nema redakcijskog kolegija koji analizira realizaciju uređivačke politike. Sve to čini Semir. On utvrđuje uređivačku politiku, on je realizuje i potom ocjenjuje. Konsultujte Kantonalni zakon o informisanju pa ćete vidjeti koliko se on primjenjuje u ovoj medijskoj kući

19. Ovaj nedokazani arhitekta iživljava se na mladim ljudima željnim posla, posebno diplomiranim žurnalistima.

20. Divljačko iživljavanje direktora Salihovića ogleda se i u činjenici da mlade ljude dan nakon dolaska na TVT promoviše u urednika, a onda se nad njima iživljava do besvjesti.

21. O kvalitetu programa ove televizije izlišno je i govoriti ako se zna kako se taj program kreira i pod kojim uslovima ljudi rade.

Jedno je izvjesno, za ovakvo stanje odgovorni su i ljudi iz Opštinskog vijeća Tuzla, koji svake godine odobravaju stotine hiljada maraka za produkciju ove kuće i uopšte ih ne zanima šta se tamo dešava. TVT je pretvorena u privatni gulag Semira Salihovića.

Ko se pojavljuje kao zaštitnik svih ovih nezakonitosti teško je procijeniti, ali mi smo ubijeđeni da će nakon vašeg angažmana mnogo šta biti jasno. Simptomatično je da se preko nekih kadrovskih rješenja (predsjednik Nadzornog odbora) može prepoznati snažan uticaj SDP-a. Ko je ovdje i s kim u talu?

Molimo Vas uđite u ovu kuću i spasite mlade ljude torture.

Zaustavite jednog kabadahiju koji pljačka sve što stigne, a radnicima objašnjava da je situacija teška i da zbog toga nema redovnih plata.

Molimo Vas prekinite ovo bezakonje i javašluk.



Da li ce Avdo "Av Av" Avdic skupiti snage za obracun sa malverzacijama lokalnog SDP-a?

Gledajte na "60 minuta",onog dana kada na vrbi rodi grozdje...

11.05.2009.

Bakir opet po svom...

"...SDA,muslimanske socijaldemokratske partije..."


Da li cemo docekati dan kada ce spiker procitati ovo famozno "socijaldemokratske" ?


(41 minuta snimka preko interneta)

09.05.2009.

?

"Podnevni protest građana na Španskom trgu u Mostaru nije održan jer se na protest odazvalo manje od deset Mostaraca."

Nije mi jasno gdje su silni nezaposleni? Pa nije valjda da ovih 10 ljudi reprezentuje navodnih 40% nezaposlenih (doduse,neregistrovanih) u ovoj drzavi???

Ovakve situacije sukoba medijske slike drustva i drustvene realnosti,zaista postaju komicne.Na jednoj strani imamo medijsku sliku drustva koja nas rangira u najvecu zabit Afrike,a sa druge strane nigdje nezadovoljnih...

Opet,mozda su ostali kod kuce,gledajuci TV i prozivljavajuci tu nadrealnost.

08.05.2009.

Propade jedan od potencijalnih priloga magazina "60 minuta"!

Omerbašić inscenirao otmicu i krađu pasoša

Fehim Omerbašić, vlasnik agencije Sabur Uspjeh iz Tešnja, koji je jučer policiji izjavio da je otet i vezan na Igmanu, priznao je u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo da je ovu otmicu inscenirao.

"Obavljajući operativne mjere, pripadnici MUP-a su izvršili razgovor sa Omerbašićem koje priznao da se sam odvezao na to mjesto i sam sebe vezao. Policija je ponovo izvršila uviđaj i pronašla blizu 700 pasoša građana koji su trebali putovati na hadždž, a koji se sada nalaze u našim prostorijama", kazao je za Sarajevo-x.com Irfan Nefić, portparol MUP-a Kantona Sarajevo.

Omerbašić je jučer izjavio policiji da je tokom vožnje primijetio je da se iza njegovog vozila kreće automobil 'golf I' nepoznatog registarskog broja i da je u njemu muška osoba.

Kad je vozilo dovezao na Igman na raskrsnicu Grkarica-Dejčići rekao je da mu je bilo naređeno da ga zaustavi te ga je pritom pomenuta osoba vezala i ukrala, prema njegovoj izjavi, 2.507 pasoša koje je nosio na viziranje, te se udaljila u nepoznatom pravcu.

U njegovom tadašnjem iskazu, policijski službenici su uočili veliki broj nelogičnosti i kontradiktornosti, što ih je navelo da pristupe detaljnijoj provjeri.

Priznajući lažno prijavljivanje, Omerbašić je naveo da nije uspio, blagovremeno, obezbijediti vize građanima koji su se preko njegove agencije prijavili za odlazak u Saudijsku Arabiju, pa pošto nije bio u situaciji da građanima vrati vizirane pasoše, odlučio je da inscenira napad i otimanje pasoša i na taj način dobije na vremenu.

Pošto je detaljno opisao kako se sam dovezao do navedenog lokaliteta gdje je poderao svoju košulju i rukav sakoa, a potom se vezao lancem za volan vozila, Omerbašić je policijske službenike odveo do lokacije na sporednom putu u blizini mjesta Dejčići, opština Trnovo, gdje je sakrio torbu i kofer u kojima je pronađeno ukupno, 692 putne isprave.

Omerbašić se trenutno nalazi u Odsjeku za zadržavanja osoba lišenih slobode KS, te će sa zvaničnim policijskim izvještajem biti proslijeđen Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Zalim,Avdo! Valjda ce sljedeci put nesto i biti u tvom lovu na vjestice:)
08.05.2009.

Sa-x anketa:



Smatram da je anketa sasvim realna,uzimajuci u obzir cinjenice da smo usred recesije i da je Bakir Izetbegovic totalno omrazen medju "gradjanskim medijima" ("60 minuta" je demonstrirala svu moc koju moze fokusirati na pojedinca).

Neko od komentatora napisa da su ovih 30% Srbi jer im se ne svidja ni jedan Bosnjacki lider...

Inace,lijepo bi bilo vidjeti i Nadarevica na celu SDA - Selam Krajini;)

06.05.2009.

"60 minuta" vs Bakir Izetbegovic

Svakom iole obrazovanom gradjaninu ove drzave bilo je jasno da je aktuelna zrtva lesinara zvanih "60 minuta" bio Bakir Izetbegovic (sa svojim saradnicima).Od pausalnih ocjena tipa "Hamasovsko mafijasko krilo SDA"(???) do stupidnosti Damira Kaletovica koji na nas racun bespotrebno razgledava sve ljepote Budimpeste...

Vrhunac predstavlja citanje dijela novinskog clanka nekog "uglednog" novinara.Naime recenicu "SDA,muslimanska socijaldemokratska partija" spiker cita kao "SDA,muslimanska partija".Slucajnost nema,razlozi se traze!

1."SDA,muslimanska socijaldemokratska partija" nuzno implicira da "ugledni" novinar nema blage veze o politickoj orijentaciji najvece BiH stranke,a kamoli o finansijskim tokovima iste.

2."SDA,muslimanska socijaldemokratska partija" dovodi u vezu SDP sa navodnim malverzacijama.Naime citanjem "socijaldemokratska partija" spiker bi definitivno spomenuo SDP(slucajno,naravno),a sam koncept magazina "60 minuta" se ne temelji na cinjenicama i argumentima,vec fenomenu zvucnih etiketa i prljavog govora.Tako,gluhi gledaoci cuju "SDP" i eto belaja!

NA SVU SRECU - IMA CENZURE!

ps:Izostavljanje spornog "socijaldemokratska" mozete pogledati na stranici Federalne televizije (po "60 minuta")

05.05.2009.

"Reis u Globusu" Piše: Miljenko JERGOVIĆ

"Šteta, međutim, što Cerić za zagrebački tjednik nije govorio o islamofobiji i islamofobima. U Sarajevu osobno nisam sreo nijednog, dok ih u Zagrebu znam na desetine. Šteta što nije pravednički zagrmio i na svjetovne i crkvene vlasti koje povremeno u Hrvatskoj ometaju ili otežavaju izgradnju novih džamija, ili što se nije okomio na one u Hrvatskoj koji u vehabijama vide najveću nesreću današnje Bosne i Hercegovine. Šteta što nije malo analizirao hrvatske medije, pa i taj isti Globus, i što nije osudio njihovo pisanje o islamu."

(http://oslobodjenje.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=52119&Itemid=46)

Pa dragi Miljenko,kako ne nadje ovakve u Sarajevu?

Koliko znam,"gradjanski mediji" su prvi pisali o prevelikom broju dzamija u Sarajevu.Dalje,koliko sam upoznat,neokomunisticko gradjanstvo ima hronicnu alergiju na tkz."vehabije" (sta god spadalo pod tu ksenofobicnu etiketu).Na kraju,zar posrnulo "Oslobodjenje" ne objavi karikature koje nesumnjivo vrijedjaju svakog muslimana ovog dunjaluka?


Medjutim,nece Miljenko po "gradjanskim medijima",a kamoli po onim za koje pise...

05.05.2009.

Talasaj Mirnese (2)

Steta sto Mirnes cesto mijenja dresove.Covjek,naime ima (donekle) i dobar uvid u politicku situaciju Bosne i Hercegovine:

"Sramna je i šutnja deklarativnih boraca za demokratizaciju medija i tzv. antifašista koji se navodno suprotstavljaju nacionalistima – kao što su Lagumdžijin SDP i njihova satelitska stranka pod nazivom Naša stranka. Ni njihova šutnja ne čudi kada se zna da su za Zlatka Lagumdžiju i Bojana Bajića najveća prijetnja demokratiji izmišljeni bošnjački terorizam i prevelik broj Bošnjaka u BiH. OHR i bh. političke stranke svojom šutnjom šalju zastrašujuću poruku građanima - da od pravne države u BiH nema ništa, tj. da je javno propagiranje četničke fašističke ideologije dozvoljeno i poželjno, upozorio je predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović. "

Izmisljeni bosnjacki terorizam - od pamtivjeka je poznato da SDP i mediji bliski toj opciji nastoje relativizirati status zrtve i zlocinca,a putem metode izmisljanja navodnih prijetnji od tkz.muslimanskog terorizma.

Prevelik broj Bosnjaka u BiH
- Bojan "Dobrica" Bajic,poznato po tome sto smatra da se Bosnjaci neproporcionalno radjaju spram ostala dva naroda.Da li je rijec o nekom predizbornom folu ili ne - NE ZANIMAM ME! ODVRATNO!

05.05.2009.

Nova rijec : Mankurt ?

Bosanski mankurt Senad Avdić

Istoga dana je u „Slobodnoj Bosni“ Senad Avdić napisao tekst kako je nedavno otvoreni BBI centar dokaz opravdanosti hapšenja muslimanskih intelektualaca 1983. godine.
Argument mu je navodno uposlenje mladomuslimanskih familija i narušavanje multikulturalnosti Grada, stoga što u BBI centru nema pive i svinjetine.



 

Piše: Nedžad Latić

U svom kultnom romanu „Dan duži od hiljadu godina“ Džingis Ajtmatov je kao književnu građu iskoristio jednu tursku legendu o mankurtima, a ja sam je čuo i od svog prijatelja Turčina iz Manise koji ima lice i oči nalik na narode sa kavkaskih visoravni. Nakon što bi pobijedilo jedno pleme, glasi legenda, njihov bi poglavica dao pobiti sve muškarce pobijeđenog plemena. Osim mladića koji nisu doživjeli biološko punoljetstvo. Njima bi dao zguliti kožu s tjemena i zaviti golu lobanju u komad devine kože, tako da dlake budu okrenute ka mozgu. Zatim bi ih zakopali u pijesak do vrata i ostavljali na suncu toliko dugo dana, a jedan dan im je bio duži od hiljadu godina, koliko je potrebno da devina koža sraste sa zguljenom lobanjom. Većina dječaka bi umrla i izdahnula u pijesku halucinirajući na vrelom suncu uz bolne jauke i ciku dok im, kako tvrdi legenda, devine dlake probijaju vijuge potparenog mozga.

Bez sjećanja


Preživjeli dječaci bili bi iskopani i odvedeni u šator novog gospodara radi testiranja memorije o njihovom identitetu. Najčešće su ostajali bez sjećanja o svom imenu, svojoj domovini, svojoj religiji i svojim roditeljima. Takav dječak se zvao mankurtom! On bi bio spreman prihvatiti novog gospodara kao svog spasitelja i tvorca, koji mu daje i novo ime. Odlika mankurta je bila fanatična odanost novom gospodaru! Stoga su ih koristili za poslove u kojima se žrtvuje život za gospodara, poput čuvanja stoke, imanja, ali i čuvanja života od neprijatelja. Ali, kako ništa u životu nije savršeno, i mankurt je samo čovjek, tako se i kod njih dešavalo da u određenim situacijama emocije donesu neku mrvu sjećanja iz djetinjstva. Tad bi nastala drama! Tako se u ovoj legendi glavni junak, mankurt Džingis, slučajno susreće sa svojom majkom. Kao svaka majka, prepoznala je svoga sina prema nekom samo njoj znanom biljegu na tijelu i zovnula ga svojim umiljatim glasom kako mu je tepala kad je bio mali: „Džingis, denim ruhum!
Džingise, dušice moja“. Boja majčina glasa dotakla je dubinu dječakova srca u kojem su bile skrivene od zaborava tri najdraže riječi iz djetinjstva, te doživjela instinkt žudnje da potrči majci u zagrljaj. Legenda ne bi bila savršeno iskazana bez uhoda, najomraženijih ljudskih stvorova. Uhode su spazile Džingisa u majčinom zagrljaju. Majku su mu sprengali, a njega vratili učiteljima na dopunsku poduku kako bi shvatio da je kao mankurt iskazao najveću slabost, i da mu je najveći dušmanin rođena majka! Legenda završava tako što Džingis puca u grudi svoje majke i presretan se vraća svojim učiteljima koji su mu čestitali kako je dokazao da je postao savršeni mankurt! Džingis Ajtmatov je pisao na ruskom jeziku u vrijeme dok su zakavkaske muslimanske zemlje bile u sastavu Sovjetskog saveza.
Jasno, legenda o mankurtima govori o gubljenju identiteta turkofonskih naroda u vrijeme ideološke komunističke okupacije Rusa, odnosno o surovosti komunističkog ideološkog izopćavanja ljudskih uvjerenja i zatiranju njihove duhovne i kulturne tradicije. Skoro da se legenda o mankurtima u cijelosti može preslikati na iskustvo bosansko-muslimanskog društva u vremenu druge polovine prošloga stoljeća. Nakon pokušaja uništenja bosanskih muslimana u Drugom svjetskom ratu, samo je Jevreja proporcionalno broju stanovnika bilo više ubijeno od muslimana, slijedila je komunistička duhovna okupacija. Prvo su likvidirali ugledne muslimanske muževe poput Mehmeda efendije Handžića, a zatim, od 16.septembra 1946. godine, kada je uhapšen Kasim efendija Dobrača, slijedila su utamničenja preostalih muslimanskih prvaka. Tri godine je trebalo komunistima da uoče kako nisu zatrli ni biološko ni duhovno sjeme muslimana te su 1. avgusta 1949. počeli sa hapšenjem nekoliko hiljada muslimanskih mladića i djevojaka!
Time se smatralo da je muslimanski duh bio utamničen i ubijeno sjećanje na svakog osmog ubijenog muslimana.

Tužitelj Vilović


Bilo je to doba mankurta Mustafe Vilovića, tužitelja Kasima Dobrače, zatim Envera Krzovića, tužitelja Mladih muslimana“, i ranih isljednika Ćima! „Treba ih kazniti tako da se svakome ko pomisli na njih sledi krv u žilama!“, kliktao je mankurt Krzović! Od straha mankurta muslimani su zatirali prozore kad bi se molili u jacije i rane sabahe, ili uz iftare i sehure! Po trgovima se igralo kolo uz povike: strijeljati, objesiti, pobiti...!
Kako su osvitale osmrtnice u tadašnjem „Oslobođenju“ o „ispraćaju posmrtnih ostataka u kovčegu Mustafe Vilovića iz Beograda“, tako su se nakon dugih godina nesnosnih patnji u kazamatima muslimanski mladići i djevojke vraćali kućama. Nigdje glasa, žive duše... Nigdje medija, nigdje islamske knjige i kitaba... „Žrtvi treba stati nogom za vrat da ne jauče dok bude ubijana!“ Tek nakon dvadeset godina dozvoljava im se štampanje Ilmihala.
I tek nakon četrdeset godina ateizacije dozvoljava se štampanje prijevoda Kur’ana od Besima Korkuta, pod uvjetom da u predgovoru Sulejman Grozdanić napiše kako to nije Božija knjiga, Objava, već djelo čovjeka s imenom Muhamed!
To je presedan u historiji civilizacije i nastanka religija! Nigdje na svijetu niti jedan narod nije doživio poniženje da mu njegova Sveta knjiga bude štampana na maternjem jeziku, u kojoj se demantira njena božanska svetost, kao i negiranje postojanja samog Boga u kojeg vjeruju! I kad su bosanski muslimani počeli kupovati i takav prijevod Kur’ana, izgulivši sedam-osam stranica bezbožničkog predgovora, budno oko učitelja mankurta je to uočilo i shvatilo da proces duhovne okupacije muslimana nije bio u potpunosti završen.
Prvo će učitelji dati u ruke „arhivu i dosje“ mankurtu Dervišu Sušiću, sinu imama, da napiše roman „Parergon“, da bi „građom za štivo“ ubio sve ono što je simbolizirala ahmedija na očevoj mu glavi, kao i sve one koji su sličili njegovom ocu. Bol koji je zadao mankurt Sušić sa svojim hicem pera/koplja u muslimansku unutricu iskazat će Husein Đozo na jednom otvorenju džamije kod Bugojna. A zatim će gospodar mankurta doći u Bugojno i čuti jauk muslimana. „Takve treba žestoko kazniti!“, uzviknut će i otići u lov na medvjede. Huseinu Đozi će prepući srce, a mankurti će, opet u avgustu, 1983. uhapsiti grupu preživjelih „Mladih muslimana“ u kojima nisu uspjeli „ubiti Boga“ i osuditi ih na haman stotinu godina zatvora.
Legenda o mankurtima kod Džingisa Ajtmatova svršava se tragično. Nema obrta radnje po kojoj bi gospodari mankurta izgubili moć i vlast nad njihovim plemenom. Tako se ni ne zna šta bi bilo sa mankurtima; kako bi se ponašali bez gospodara. Stoga bi se priča o mankurtima mogla produžiti i drama dobiti i drugi čin tek u Bosni i Hercegovini. I to uopće ne bi bila legenda ni književna fikcija, već stvarna svakodnevnica. Zašto?

Traženje alibija


Zato što se lager Mankuristana raspao i, manje-više, svi narodi/plemena su se oslobodili zla gospodara. Mnogi su se narodi oslobodili i mankurta iz sopstvenih redova tako što su izvršili lustraciju. Zašto su svi narodi, osim mog i naroda Džingisa Ajtmatova, dakle muslimanskih naroda, donijeli zakon o lustraciji? To pitanje žudi za odgovorom koliko i pitanje zašto su se samo nad narodom u Bosni Herecegovini, Čečeniji i na Kosovu mogla izvršiti tako svirepa klanja i zločini na koncu dvadesetog vijeka!
Kao da se svaki zločin nad muslimanima, ma ko i ma gdje ga činio, opravdava! Kad sam u emisiji FTV-a debatirao o lustraciji, na ekranu sam ugledao Bahrudina Bijedića, bivšeg djelatnika Službe državne bezbjednosti. „Nema ubjedljivijeg primjera za lustraciju“, rekao sam. Istoga dana je u „Slobodnoj Bosni“ Senad Avdić napisao tekst kako je nedavno otvoreni BBI centar dokaz opravdanosti hapšenja muslimanskih intelektualaca 1983. godine.
Argument mu je navodno uposlenje mladomuslimanskih familija i narušavanje multikulturalnosti Grada, stoga što u BBI centru nema pive i svinjetine.

Citirajući Avdića u raspravi o lustraciji, na način da je to dokaz kako je potreba donošenja zakona o lustraciji, odnosno o obnovi montiranih sudskih procesa bila opravdana, on mi je zaprijetio kako će „biti prisiljen obratiti se“ svom gospodaru, „pokojnom KOS-u“, i iz njegovih ruku „otvoriti moj dosje zaveden pod imenom „Neša“ i objaviti ga! Ako se obrati pažnja na način iskazivanja motiva prijetnje, koja je izrečena radi unaprijed traženja alibija, zvuči kao biti prisiljen ubiti u samoodbrani!
Tajni dosjei koje su vodile uhode SDB-a i KOS-a o neprijateljima Mankuristana bili su svojevrsne osmrtnice. Mankurti bi sa takvim dosjeima u rukama imali pravo sprengati „neprijatelja“ i „po potrebi ubiti“! Danas nema kazamata da bi mankurti u dugim kožnim mantilima ubijali noću. Zato postoje ovdašnji mediji kao njihovo posljednje utočište i uporište iz kojeg će narod merhameta, koji nije imao srca provesti zakone o lustraciji i lišiti ih mankurskih čeljusti, sijati strah i mržnju ka „neprijateljima Mankuristana“!
Dovoljno je da mankurt pokaže očnjake i zaprijeti i vrhovnom vjerskom poglavaru reisu-l-ulemi da ga „ne tegli za jezik“ jer da će objaviti „otpusnu listu iz bolnice njegovog djeteta“, i da cijeli safovi, umjesto učenja Fatihe, počnu cvokotati „lanet bilo od mene“. I kad je Alija Izetbegović, kojeg su čitav život proganjali mankurti, rekao kako nema revanšizma i oprostio mankurtu Avdiću za laž koju je objavio dan uoči prvih slobodnih izbora u „Večernjim novinama“ pod naslovom: „Alija Izetbegović je bio ideolog Handžar divizije“, vjerovalo se da će mankurti skinuti skalp od devine kože i spaliti iluzije o velikom Mankuristanu od Urala do Trebinjskih vrata! Onda su nastala zla vremena; jednako zla i za žrtvu i za mankurte. Tom Izetbegovićevom merhametu mankurt Avdić vraća kolumnama iz broja u broj. Većinu toga je ukoričio u knjigu. 
Iako je teško pročitati knjigu koja ima više strana od Kur’ana (Avdić piše „osiromašeni Kur’an“), izvršio sam uvid u nju... To je samo jedna od „ornamentika“ na zidovima nepreglednih odaja blasfemije u Avdićevom „Babilonu.

05.05.2009.

Nisam bio dostupan...

zbog dokazane neefikasnosti djelovanja javnog poduzeca...

Stim u vezi,slijedi objavljivanje neobjavljenih postova...

Umni debakl
<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Tuzlanska hronika:

Medijski debakl:

Kako samo lijepo zvuci:
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
153499

Powered by Blogger.ba